Bili smo marljivi i vrijedni, ali uvijek smo našli vremena za razgovor i smijeh. Ove ste godine pokazali da ste usvojili sve vrijednosti kojima smo vas, vaši profesori i ja , učili. Njegovali ste i poticali zajedništvo, bili ste potpora jedni drugima, međusobno ste si pomagali i polako izgradili svoju osobnost. No, sada krećete dalje. Srednja škola polako ostaje iza vas i slijede trenutci uvelike važni za vašu budućnost... Život je borba, kažu. To je istina. A vaša borba , dragi moji učenici, tek počinje. Više nikada nećete biti učenici. Od vas će se, od sada pa nadalje, očekivati zrelost, ozbiljnost, mudrost jer će vam život donijeti mnoge odluke, želje, snove. Svakome od vas želim svu sreću ovoga svijeta! Želim vam ostvarenje svih snova, želim vam bezbroj životnih pobjeda i uspjeha. Hrabro pokažite ostatku svijeta tko ste, širokih ruku i otvorenih srca krenite ka životu i budite ono što jeste! Pamtite školu, pamtite svoje profesore jer...mi ćemo sigurno pamtiti vas.

Dragi moji učenici, bilo nam je zaista lijepo, zar ne?

                               Vaša razrednica, Kristina Golubić Smojver